Novine piŠu o nama

 

Subota, 06.09.2008.

Spasilac iz apatinske marine

Mišika Molnar sa svog malog splava ukotvljenog u apatinskoj marini u svakom času je spreman da priskoči u pomoć strancima koji pristaju sa svojim jahtama i svakodnevno traže razne usluge. Mišikino znanje jezika, nemačkog i mađarskog, olakšava komunikaciju, ali njegova spremnost da bude lekar i električar i nabavljač i kuvar svakako je najbolja preporuka za naš turizam.
Molnar je tu i kad treba popraviti manji kvar na jahti, obezbediti vodu, provozati čamcem, skuvati fiš paprikaš ili neko jelo sa tanjirače. Prohtevi su razni.
- Eto, pre neki dan su Francuzi pitali gde da operu veš. Šta da radim, nagovorim nekako suprugu da se veš opere kod nas u kući. Šta će ljudi, putuju mesecima, a izgleda da bi marina trebalo da ima i veš mašinu - smeje se Mišika, koga i novinari često upotrebljavaju za razne snimke sa Dunava.
Tako je nedavno, kada je dolazila najveća regata na svetu TID, Molnar s kamermanima plovio Dunavom, hvatao kajakaše i novinarima prevodio njihove utiske. Đorđe, mladi novinar, pun utisaka je posle toga zapucao ponovo privatno u Apatin da se s devojkom provoza u čamcu.
- Devojka prvi put u drvenom čamcu, Đorđe ponosan, a ja srećan, jer biće nešto od te veze - smeje se Mišika.
Dva bračna para iz Austrije i Nemačke, doplovivši u Apatin, htela su da tankiraju benzin, a pošto im je Mišika pripremio ribu na tanjirači, zbog peščanih plaža i specijaliteta, ostali su dve nedelje.
- Zaljube se ljudi brzo u ovu našu netaknutu prirodu. Mnogi požele da ostanu više nego što su planirali. Ali, nautičari su ko nomadi, nemaju baš precizan plan, već ih voda nosi, a oni po želji žive - primećuje Molnar.
Ipak, Mišiki je u sećanju najviše ostao jedan stariji bračni par, koji je sa jahte noću pozvao u pomoć. Lutao je Mišika čamcem tražeći jahtu prema mađarskoj granici, a ona nadomak marine u mraku, kraj Kajak kuće.
- Izgubili kompas i orijentaciju. Nekako sam ih u mrklom mraku navodio do marine, a kad je trebalo da pristanu, nikako da se približe pontonu. Vidim, nešto ne štima. Uskočim u jahtu kad za krmom stariji čovek sedi i ni makac. Njegova žena mi objašnjava da je polušlogiran i da ne vidi dobro. Sedoh za krmu i nekako pristanemo. Žena skače ko čigra, veže jahtu ko prava. Posle toga ona se saplete, padne i povredi. Ja brzo sa svog splava donesem alkohol, vatu, zavoje, hanzaplast. Cela apoteka mora biti pri ruci - priča svoja iskustva Molnar.
Za njega je, ipak, najvažnija knjiga utisaka u koju se svaki nautičar rado upisuje. A u knjizi sve same pohvale za gostoprimstvo.

RAZGLEDNICE
Dobijam svakodnevno razglednice, kaže Mišika i pokazuje jednu koja mu je poslata čak iz Mijamara. Ljudi, stranci, nautičari, navikli na putovanja, ne zaboravljaju njegovo gostoprimstvo ni kada odu na drugu vrstu letovanja.
- Ma, ja sam na Dunavu od rođenja. Danju-noću. Šta košta fina reč, pomoć u nevolji i pravljenje štimunga. Neko mora da bude na usluzi. Stranci koji se u našem ambijentu osećaju kao na domaćem terenu znaju to da cene - veli Mišika, dok njegova supruga Mira sprema splav koji mora biti uredan i spreman da prihvati nove goste.(S.P.Š. Blic)

Petak, 05.09.2008.

Proširenje proizvodnje čeka sinove

Odnedavno u Svilojevu, selu apatinske opštine, počeo je da radi prvi pogon za prizvodnju mleka. Reč je o privatnoj mlekari porodice Preradović, koja se u Svilojevo doselila pre tri godine. - Dnevno se u mlekari preuzima 800 litara mleka koje dva puta dnevno, ujutro i uveče, donese 25 Svilojevčana koji drže krave, a oko 80 litara stiže iz Apatina. Kapacitet mlekare je 3.000 litara, međutim, za sada je ovo što preuzimamo i prerađujemo upravo toliko koliko mogu da preradim sa svojom porodicom, suprugom i dva sina, kada nisu na fakultetu i tri radnice - kaže Vlado Preradović.
Od mleka se u ovoj mlekari proizvodi sitan sir, pica sir, feta i jogurt. Odmah po prijemu, odnosno nakon 20 minuta kada se ohladi, mleko se prerađuje, što garantuje kvalitet proizvoda.
- Registrovanje firme je bio mukotrpan posao koji je dugo trajao i dosta koštao. Otvorili smo i prodavnicu u Apatinu, pa sada naše proizvode, osim na pijačnim tezgama, potrošači mogu svakodnevno da kupe i u prodavnici - priča Vlado.
Za svaki proizvod trebalo je dobiti posebnu dozvolu, a ovih dana treba da dobiju i dozvolu i certifikat za pasterizovano mleko i sir edamer. Mlekara je opremljena kvalitetnom opremom koja u velikojm postotku zadovoljava uslove za dobijanje HASAP-a, ali to košta oko osam hiljada evra.
- To je veliki novac kojeg nemamo, a kredite nismo ni do sada uzimali, jer je prevelika kamata. Zaista ne znam ko sebi može da priušti da uzme kredit od recimo 20.000 evra, da bi banci vratio 35.000. Nastojimo da svaki zarađeni dinar uložimo u novu proizvodnju i do sada smo uspevali i bez kredita - objašnjava Vlado.
Iako se porodica Praradović navikla na novi život u Svilojevu, ipak, ne mogu da shvate da na selu, gde posla nema, ne mogu da nađu radnike.
- Svako jutro ustajemo u zoru. Sinovi u šest moraju biti na pijaci, a ja radim u mlekari i po kući do deset sati, kada odlazim u frizerski salon i tamo radim do uveče. Navikli smo na takav život, ali ne možemo sve sami. Taman zaposlimo radnike, obučimo ljude i onda nas napuste i to najčešće bez jasnih razloga. Zaposleni imaju mesečnu platu od 20.000 dinara, a uz to imaju i godišnji odmor i svakodnevno mogu da uzmu proizvode za svoje potrebe - priča Dragica Preradović, dodajući da za razliku od mlekare, takvih problema nema u frizerskom salonu, gde je do sada nije napustila nijedna radnica.
Treba reći i to da je Dragica radnici koja je ove godine napunila deset godina rada u salonu, kao nagradu platila dvanaestodnevno letovanje na moru.
- Po svemu sudeći, proširenje proizvodnje sačekaće sinove Vlatka i Rajka koji su studenti na Tehnološkom fakultetu. Kada završe studije, a to će biti uskoro, neka odluče šta će – kaže Vlado Preradović.
Inače, put do Svilojeva za članove porodice Preradović počeo je u Karlovcu gde su živeli do 1991. godine. Odatle su došli u Prigrevicu pa u Apatin, a kada su prodali nekretninu u Hrvatskoj, kupili su staru kuću u Svilojevu.
- U Vojvodinu sam stigao 1995. godine i tada sam radio u mlekari u Staparu, jer sam do rata radio u karlovačkoj mlekari. S obzirom na putovanje do Stapara, čim se ukazalala prilika, kupili smo kuću u Svilojevu i odmah počeli sa adaptacijom, ali i izgradnjom malog pogona. Počeli smo sa kotlom za hlađenje i kuvanje mleka i sa malom hladnjačom za čuvanje proizvoda. Tada smo prerađivali dnevno 30 litara mleka - priseća se Vlado Preradović.
Proizvode su prodavali na apatinskoj pijaci i na pijacama u okolnim mestima. Mušterije su brzo prepoznale kvalitet i pred njihovom tezgom je uvek gužva.(Jelisaveta Prelčec Dnevnik)

Oborena sa bicikla, završava u zatvoru

Od Apatinke Viktorije Pak zatraženo je da plati 15.000 dinara zbog materijalne štete vozaču automobila koji ju je oborio s bicikla kada je išla po hleb. Viktorija je sa povredama završila u bolnici, a policija je sada tereti zbog saobraćajnog prekršaja jer nije poštovala pravo prvenstva na raskrsnici.
I ne bi tu bilo ništa „za novine“ da se ne radi o siromašnoj porodici koja ne može da plati kaznu, pa će Viktorija najverovatnije morati u zatvor.
Porodica Pak, sa troje dece, Apatincima je poznata kao socijalni slučaj i o njoj brine Centar za socijalni rad. Baka Milka, koja ima penziju i najviše pomaže porodici, kaže da ni u snu nije mogla pretpostaviti da će njenu snahu teretiti za ovaj prekršaj.
- Policija je u zahtevu za prekršajni postupak navela da se Viktorija biciklom kretala Njegoševom ulicom iz pravca Ulice Nikole Tesle i da na raskrsnici Njegoševe i Kružnog nasipa nije poštovala pravo prvenstva prolaza vozaču Stevanu Petroviću, zbog čega je njegov auto bočno oborio Viktoriju, koja se u bolnici lečila od zadobijenih povreda - čita Milka prijavu policije.
U otpusnoj listi somborske bolnice se navodi da je Viktorija Pak primljena hitno u bolnicu sa prelomom petog i šestog rebra, da je povreda u levom stopalu primarno zaštićena i da je dobila kompletnu AT zaštitu.
Milka Pak, baka, navodi da je porodica njenog sina Franje Paka krajnje ugrožena, i da oni ne mogu da plate materijalnu štetu od 15.000 dinara koja je bila na autu koji je udario bicikl.
- Moj sin izdržava porodicu od socijalne pomoći i nadničarenja po komšiluku. Ima troje dece koja su završavala specijalnu školu za ometene u razvoju. Nema stan, i kao podstanari njih petoro žive godinama u jednoj sobi. Mnogi su nam obećavali pomoć, a sada ispada da Viktorija treba u zatvor zbog toga što je ujutro išla po hleb u prodavnicu koja joj je obezbedila besplatno snabdevanje hlebom - jada se Milka.
- Na bedu beda udara - kaže baka Milka, kojoj je 70 godina, i koja takođe povremeno pored male penzije, nastoji poljoprivrednim radovima da pomogne potomstvu.

BICIKL NE VREDI NI 50 DINARA
U zahtevu za pokretanje postupka, navedeno je da je šteta na kolima 15.000 dinara, a na bicklu 500 dinara.
Bicikl ukupno ne vredi 50 dinara. Ne znam šta sam mogla ja da nanesem štetu kolima od 15.000 dinara. Jedva sam preživela i moj muž nije imao novca da plati autobus da me poseti u bolnici - kaže Viktorija, čiji je sin Dragan (25) trenutno u bolnici zbog TBC-a, dok Dragana (24) i Bojana (18) teše majku.(S.P.Š. Blic)

Utorak, 02.09.2008.

Pesmom osvojila Berkli

Kada je pre četiri godine, nakon audicije u Dablinu, dobila stipendiju najstarijeg koledža savremene muzike na svetu, (Berklee College of Music) u Bostonu, mlada Apatinka Jelena Bračika znala je da počinje da se ostvaruje njen američki san. Pošto je završila glumu u Beogradu, u klasi profesora Petra Banićevića na Akademiji umetnosti BK, uz predstave Pozorišta na Terazijama imala je i angažman u Kikindskom narodnom pozorištu.
- Još u apatinskoj gimnaziji, postojala je ljubav prema muzici, ali u to vreme nisam znala za škole kao što je Berkli, gde može da se krene iz početka sa muzičkim obrazovanjem. Kod nas je tad samo postojala klasična akademija, koja ne može da se upiše bez završene srednje muzičke škole. Moj logičan izbor bila je gluma kao jedan svet koji je, po meni, najbliži muzičkom svetu - priča Jelena koja je letnji raspust provela kod roditelja u Apatinu.
Zato i voli da kaže da je „muzika ipak pronašla nju, a ne obrnuto“.
- Na studijama sam, uz glumu, počela da pevam sa „Beogradskim diksilend orkestrom“ i nakon nekoliko godina pevačkog iskustva i druženja sa muzičarima, odlučila sam da idem dalje - nastavlja talentovana Apatinka.
Najbliža audicija za Berkli održavala se u Dablinu. U dogovoru sa roditeljima, Jelena je dobila obećanje, da ako položi prijemni i dobije stipendiju, odlazi u Boston.
- Ja sam se nadala, oni možda i nisu očekivali, ali moja se želja ostvarila - kaže Jelena.
Za četiri godine na koledžu stigla je ne samo da studira i diplomira nego i da postane jedan od studenata ambasadora, među 4.000 studenata koliko ih ima najveći koledž za savremenu muziku na svetu. Uz to, da joj se stipendija iz godine u godinu povećava zbog uspeha.
- Kao student ambasador predstavljala sam školu u raznim prilikama, od audicija po celom svetu i Americi, gde mi je najdraži Nju Orleans.
- Ma, ja koja sam otišla u Boston u potrazi za džezom, zapravo sam tek tamo otkrila koliko Balkana nosim u sebi i počela ponosno da predstavljam i dela naše muzičke baštine. Ne mogu da opišem koliko mi prija da vidim koliko se to ljudima dopada. Mogu ja da pevam džez i latinoameričku muziku (koja je moja najveća ljubav), ali kad se sve to pomeša sa Balkanom čuda nastaju - smeje se Jelena i dodaje da je počela sa džezom, ali je u Bostonu otkrivala svakog dana nove muzičke pravce koje donose studenti i profesori iz svojih zemalja.
- U školi sam se trudila da naučim što više o muzici svih krajeva sveta i nastupala sam različitim grupama: od latinoameričkih, srednjoistočnih (pevala čak i na arapskom), kao i u gospel horu. Pohađala sam časove o indijskim ritmovima. I što sam više toga upoznavala to sam bolje pronalazila sebe i svoj sopstveni izraz - ističe Jelena.
Bez reči o ocu Nikoli, koji i sam voli uz gitaru da zapeva, priča o mladoj Apatinki ne bi bila potpuna. Majka Slobodanka je više na zemlji i bezuslovna je podrška u svemu.

SUSRET SA ALDOMOVAROM
Slučajni susret sa režiserom Pedrom Aldomovarom, na njegovom predavanju na Harvardu, završio je tako što ju je poznati režiser nakon njenog predstavljanja zamolio da nešto otpeva.(S.P.Š. Blic)

Subota, 30.08.2008.

Luka za 400 jahti

Gradnja marine na Dunavu kod Apatina počete pri tri godine konačno će, ovog leta, sačekati nautičare na ulasku iz Mađarske u našu zemlju.
Međunarodna marina je izgrađena po svetskim standardima i koštala je tri miliona evra. Polovina sredstava obezbeđena je iz Nacionalnog investicionog plana, a ostatak iz različitih izvora, od opštine do Pokrajine. Međutim, radovi su privremeno stali jer 97,5 miliona dinara odobrena od republičke Vlade leže nerealizovana na računu Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine.
Fond i NIP se ne mogu sporazumeti oko proceduralnih pitanja vezanih za overu situacija za marinu i putničko pristanište. Odobrena sredstva su namenjena za izgradnju obaloutvrde marine (kej) u visini od 30,5 miliona dinara, izgradnju aneksa zgrade apartmana i kabina.
- Urađen je i isprofilisan kej od 300 metara, završen je objekat nazvan Dom sportova na vodi u kome će se nalaziti restoran, dve prodavnice, turistička agencija, info centar, nautički klub, prostor za ronioce i sportske ribolovce. Marina će moći da primi oko 400 jahti na privezima plutajućeg pontona u dužiniod 300 metara, po švedskom modelu gde skoro nema nikakvog održavanja a garancija je 50 godina - kaže Mile Đukić, direktor Turističke organizacije preko koje se sprovodila investicija.
Urađeno je osam apartmana i deset kupatila jer standardi propisuju na određeni broj vezova koliko treba kupatila ženskih i muških. U marini je urađena nadzorna služba, suvi vez, rampa za spuštanje plovila, a sve jeu blizini Brodogradilišta za eventualni popravku ili remont jahti.
- Točenje goriva, benzina i gasa, moći će da se obavlja na vodi i za automobile na putu. Ekološka zaštita na pumpi je urađena po najvišim ekološkim standardima tako da je skoro nemoguće zagađenje prilikom prometa gorivom - tvrdi Ćukić. - Za pumpu je utrošeno 60 miliona dinara.
Preostalo je još uređenje okolnog prostora sa hortikultrnim radovima, bašta restorana. Ostaje da se urade i radovi na suvom vezu i prostor za video-nadzor i čuvarsku službu, kao i prostorije za Upravu marine.
- Izvesno je da nećemo stići u predviđenom roku da izgradimo još 150 metara plutajućeg pontona da postavimo kako bi ukupno moglo da se primi 400 što malih čamaca, što jahti, tako da će sportski ribolovci zasad koristiti svoje stare pontone. Predstoji i uređenje obale od marine do hale brodogradilišta gde je obala ruinirana - dodaje Ćukić.
Nautičari predviđaju da bi se već ovog leta u marini moglo zaustaviti najmanje 400 jahti, jer je od grada udaljena svega 600 metara, u kome im se pružaju sve usluge od PTT, Doma zdravlja, banaka i apoteka. Tu je i Carinarnica i Kapatenija.
Nema sumnje da će to omogućiti brži razvoj ne samo Apatina već i Zapadnobačkog okruga.

ZIMOVNIK
U Apatinskom brodogradilištu postoji sinhrolift za izvlačenje jahti i brodica, a nalazi se na Dunavcu. Inače, zaliv je registrovan kao međunarodni zimovnik, pa se tako otvara mogućnost ostavljanja jahti u hangar tokom zime.(J.Bekić Večernje novosti)

Četvrtak, 21.08.2008.

Bagerista iskopao „zolju“ u kanalu

Prilikom izmuljivanja kanala kod Šinteraja, bagerista je izvadio iz vode ručni raketni bacač M80 kalibra 64 milimetra, poznatiji kao „zolja“. Policija neprekidno obezbeđuje mesto gde je „zolja“ nađena.
Mesto će se zajedno s raketnim bacačem obezbeđivati sve dok iz Beograda ne stigne ekipa stručnjaka Ministarstva odbrane, koja je jedina nadležna za uništavanje ubojitih sredstava. Ovo je za kratko vreme treći slučaj da se u apatinskom ataru pronalaze ubojita sredstva i da se takva mesta neprekidino obezbeđuju. Pre „zolje“ obezbeđivana su mesta na kojima su pronađene bombe kraj puta prema Svilojevu i u kanalu u Prigrevici.
Bomba kod Svilojeve obezbeđivivana je skoro dve nedelje.(S.P.Š. Blic)

Nedelja, 17.08.2008.

Misica Ramona Oršoš

Ramona Oršoš iz Sonte ponela je titulu kraljice Romske noći koja je u petak uveče održana u naselju Roma kod Apatina. Prva pratilja je Melinda Balog iz Bogojeva, druga pratilja je Renata Balog iz Apatina, a za mis šarma izabrana je Snežana Petrović, takođe iz Apatina.
- Ovo mi je druga titula najlepše Romkinje, prvu sam osvojila pre dve godine i zbog toga sam veoma srećna. Želela bih da nastupim i na izboru za mis u nekom drugom gradu, ali niko me za sada nije pozvao. Ovo shvatam kao zabavu, jer moja je najveća želja da završim školu i da jednog dana postanem policajac. Završila sam osnovnu školu i upisala sam se u srednju građevinsku školu u Apatinu, ali ću nastojati da što pre pređem u školu za policajce - rekla je Ramona Oršoš, ovogodišnja kraljica Romske noći u Apatinu.
Najlepša devojka je, osim cveća, lente i dijademe, dobila i sat i srebrni lančić, poklon Skupštine opštine Apatin, dok je novčanu nagradu najlepšoj devojci u visini od 6.000 dinara obezbedila Čarda „Zlatna kruna“. Zlatni lančić i sat dobile su i prva i druga pratilja, a sve devojke dobile su i poklone od modne kuće „Kvin“ iz Apatina.
Na ovogodišnje takmičenje za najlepšu Romkinju Zapadnobačkog okruga prijavilo se devet devojaka, a u uži krug su ušle Natalija Đurđević, Melinda Balog, Renata Bogdanović, Ramona Oršoš i Snežana Petrović.
Romska noć počela je nastupom KUD-ova „Beli golub“ iz Apatina, „Rumunka“ iz Bačkog Monoštora, „Mladi Romi“ iz Bogojeva i Udruženje građana Roma i Rumuna „Mladost“ iz Vajske. Zabava u romskom naselju uz veliku broj prisutnih domaćina i gostiju trajala je do ranih jutarnjih časova.
Tradicionalnu manifestaciju u naselju Roma u Apatinu organizovali su Skupština opštine Apatin, opštinski kulturni centar i KUD „Beli golub“ iz romskog naselja.(S.P.Š. Blic)

Ponedeljak, 11.08.2008.

U Kupusini održane igre bez granica

Udruženja građana iz Kupusine održali su na Dunavcu kod kupusinske čarde svoje, sada već tradicionalne, Igre bez granica u kojima je učestvovalo šest ekipa, a bodrili su ih ostali članovi udruženja, kao i članovi njihovih porodica. Može se slobodno reći da se na obale Dunavca slilo pola sela.
Nakon osam igara, najviše bodova, po 52, prikupile su dve ekipe i to Lovačkog udruženja „Fazan” i Kulturno umetničkog društva „Petefi Šandor” Udruženje ribolovaca „Smuđ” osvojilo je drugo mesto sa 44 bodova, a slede ekipe Sportskog udruženja „Partizan”, Mesne zajednice, Dobrovoljnog vatrogasnog društva i omladinske organizacije „Fikus”. I ovoga puta osmišljene su zanimljive igre, skakanje u vodu, ronjenje na dah, prevoz lubenice na dušeku , igra noga uz nogu i idemo dalje, po troje iz ekipe, „beli medved traži novčiće”, „obaranje dvolitre piva” vatrogasnim šmrkom, ali bez vode, itd. S obzirom na to da su igre imale za cilj i da nasmeju mnogobrojnu publiku, može se reći da su u potpunosti uspele. Najviše smeha i aplauza dobili su skakači u vodu, pa su na kraju svi zajedno odlučili da bodove dobijaju i oni najsmešniji skokovi, a takvih je bilo mnogo. Nije bilo lako ni takmičarima da granom veslaju dva čamca na dušeku sa lubenicom, kao ni pronaći novčić iz vangle pune brašna i to bez ruku. Naime, prvo je trebalo oduvati brašno uočiti novčić, a tek onda upotrebiti ruke. Nakon potrage svi su shvatili zbog čega se igra zobe „beli medved traži novčiće”, jer brašno se itekako lepilo na lice namazano medom.
Ovim Igrama bez granica prethodili su i razgovori predstavnika Mesne zajednice Kupusina i potpredsednika Skupštine Belje u Hrvatskoj Ištvana Tokaia i načelnika sela Hercegsantoa u Mađarskoj o zajedničkoj izradi projekta koji bi se odnosio na zaštitu specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje, Kopački rit u Mađarskoj i Gence u Mađarskoj.Ujedno bi to bio i projekat koji bi obuhvatio razvoj ruranog turizma, a sa zajednički izrađenim projektom, bi konkrusiali kod Fondova Evropske unije u Briselu. Sada predstoji, kako je istakao predsednik Saveta mesne zajednice Kupusina Ištvan Peter, da se vidi kako da se usaglase različita zakonska rešenja u tri susedne zemlje u čemu će, kako je rekao Peter, pomoći i poslanik u Pokrajinskoj skupštini Ilona Belt.U Kupusini je boravio i gradonačelnik Adante iz Mađarske, mesta s kojim Kupusina ima potpisanu povelju o bratimljenju, kao i predstavnici nevladine organizacije Društvo prijatelja Šabakia, grada u Mađarskoj.(Jelisaveta Prelčec Dnevnik)

Bez posla ostalo 800 radnika

Samo jedno nekadašnje društveno preduzeće u Apatinu posle stečaja uvedenog nakon privatizacije nastavilo je da se bavi ranijom delatnošću. Stečaj je uveden u osam preduzeća, u četiri je završen, u četiri i dalje u toku. Od nekadašnje 34 društvene firme, pet je preostalo da se privatizuje, a zaposleni, poučeni primerom svojih kolega iz drugih preduzeća, strahuju da će i njihove firme neslavno završiti kada dobiju novog gazdu.
- Na području apatinske opštine preostalo je još pet društvenih preduzeća koje su u postupku privatizacije. Njihova privatizacija trebalo bi da se okonča do kraja godine, a ukoliko se to ne dogodi, preduzeća će takođe u stečaj. To su fabrika čarapa „Vukica Mitrović“, koja je bila tri puta na aukciji, GPP „Marko Orešković“ za koje je aukcija otkazana nedavno zbog nezainteresovanosti potencijalnih kupaca i preduzeće „Likatrans“ koje na aukciju ide u septembru. U postupku privatizacije je i Obućarsko preduzeće „Ideal“ i „Sonta-promet“ koji se do sada nisu pojavljivali na aukcijama - kaže Jovo Bokan, zadužen za privredu u opštinskoj upravi.
Trenutno je u toku stečajni postupak za četiri društvena preduzeća:“Apateks“, „Luksor“, „Istra“ i PPK „Sonta“. Ranije je stečajni postupak okončan u ZZ „Pčela“, „Ukusnom odevanju“, DP „Merkur“ i Mlinsko pekarskom preduzeću „1.maj“. U ovih osam preduzeća na tržište rada upućeno je 388 zaposlenih. Međutim, bez posla je ostalo i više radnika jer su mnogi napustili firme kada je stečaj počeo.
Od svih preduzeća samo ZZ „Pčela“ sada pod nazivom „Naša pčela“ u Kupusini nastavila je sa svojom delatnošću, pa čak i da širi osnovnu proizvodnju. Zadruga u Kupusini prodata je za 16 miliona dinara „Agroglobu“ iz Novog Sada aprila 2006. godine i tada je bez posla ostalo 12 zaposlenih, međutim, firma je nastavila sa radom i ponovo je zaposlila radnike.
Stečajni postupak u „Apateksu“ uveden je marta prošle godine i tada je ocenjeno da je 196 radnika višak. Trenutno Agencija za privatizaciju procenjuje imovinu radi prodaje, a fabrika se deli u tri celine kako bi lakše bio nađen kupac. U obućarsko preduzeće „Istra“ stečajni postupak je uveden pre šest i po godina, ostao je jedan radnik, dok je devetoro uzelo otpremnine po 420.000 dinara. Samo dva meseca kasnije, pokrenut je stečajni postupak i u drugom obućarsko preduzeću „Luksor“ gde je trenutno u toku procena imovine. U ovom preduzeću šest radnika je višak, a 73 nekada zaposlenih uzelo je otpremninu. U PPK „Sonta“ gde je stečaj proglašen u aprilu zbog velikih obaveze prema poveriocima i hipotekama na imovinu, dug iznosi više od vrednosti firme, a 23 radnika upućeno je na tržište rada.
Nakon okončanja stečajnog postupka u „Ukusnom odevanju“ 2002. godine, bez posla je ostalo 43 radnika, a firmu je kupio „Pagos“ za 10 miliona dinara i trenutno je u izgradnji hotelski kompleks. DP „Merkur“, odnosno apatinska štamparija, je prodata za 9,2 miliona dinara „Panoniji“ iz Sombora i tada je bez posla ostalo 67 radnika. Iako je firma prodata pre dve godine, kupac nije ništa preduzeo, a zgrada koja je pod zaštitom kao kulturno dobro u centru grada propada. Stečaj u Mlinsko pekarskom preduzeću „1. maj“ pokrenut pre šest godina okončan je prodajom firmi „Džimi komerc“ prošle godine za 79.000 evra. Proizvodnja nije nastavljena, a objekat ima drugu namenu. Mlin je prodat jula prošle godine za 148.000 evra Tišma Georgu i Malku Georgu iz Švajcarske. Na tržište rada upućeno je preostalih 40 zaposlenih. Započela je proizvodnja, ali svi kapaciteti nisu uposleni.

KUPCI NEĆE VIŠAK RADNIKA
U „Marku Oreškoviću“ koji se ni posle treće aukcije nije privatizovao, radnici su relativno zadovoljni, jer je iz državne kase oko sto radnika dobilo po 429 hiljada dinara, preko programa zbrinjavanja viška zaposlenih.
- Na taj način smo uspeli da zbrinemo bar deo radnika i pripremimo se za novu privatizaciju jer niko u dosadašnjim nije želeo veliki broj radnika - kaže Ljubiša Narandžić, direktor „Marka Oreškovića“.(S.P.Š. Blic)

Subota, 09.08.2008.

Sve više jahti u apatinskoj marini

Bračni par Brigite i Andreas Kastler iz austrijskog Linca godišnje na Dunavu provedu 100 dana, a najviše se zadržavaju na peščanim plažama kod Apatina. Sa svojom jahtom „Paradiso“ svratiće i na dunavske splavove kod Beograda. - Priroda je netaknuta i očaravajuća, a ljudi na obalama Dunava u Srbiji su ljubazni i odlični domaćini. Zbog toga uvek imam inspiraciju za tekstove koje objavljujem u nautičkim časopisima „Yacht Info“, „Yacht revue“, „Skipper Boote“ i „Yachting Boote“ - kaže Andreas Kastler.
Posle Andreasovih napisa u apatinsku marinu pristižu jahte iz Nemačke i Austrije. Kastleri su ove godine odlučili da se na putu prema Crnom moru zadrže čak dve nedelje na peščanom Galebovom ostrvu. Kada svrate u apatinsku marinu, prepričavaju kako im je Miška Molnar tek ulovljenog soma pripremio na tanjirači.
Andreas Kastler je godinama bio direktor glavnog biroa za turizam u Lincu, a potom je sa suprugom odlučio da položi ispit za kapetana i posveti se reci. Već sedam godina svojom „kućom na vodi“ plove Dunavom do Crnog mora. Prošle godine taj put su prevalili za 109 dana.
Na putu od 2.135 kilometara jedini je problem komunikacija sa ljudima iz marina istočnih zemalja, jer ne govore strane jezike. Pravo iznenađenje je bilo kada smo u beogradskom restoranu „Vodenica“ naišli na domaćine koji govore jezike. Već smo navikli da u marini Apatin komuniciramo na nemačkom jeziku - kaže Andreas.(S.P.Š. Blic)

Petak, 08.08.2008.

Italijani grade fabriku za preradu otpada

Predstavnici italijanske firme „Temaks” iz Modene predali su predsedniku opštine dr Živoradu Smiljaniću pismo namere o izgradnji postrojenja za proizvodnju struje od čvrstog otpada iz domaćinstva i industrije.
Postrojenje bi se gradilo na površini od 140 hektara a investicija bi koštala 150 miliona evra, a zapošljavala bi oko stotinu radnika. Dnevno bi se u postrojenjima preradilo 250.000 tona otpada i proizvelo 50 megavata struje. Kako je rečeno postrojenje ispunjava sve ekološke standarde Evropske unije i jedno takvo postroijenje radi deset kilometara od Udina u Italiji a gradi se i u Albaniji i u Urugvaju.Firma „Temaks” će do 25. avgusta dostaviti apatinskoj opštini predprojekat postrojenja koji bi gradili u Robnotransportnom centru u Apatinu.
Predsednik opštine dr Živorad Smiljanić je u razgovoru istakao da je opština već dobila jednu ponudu o izgradnji postrojenja za preradu otpada i proizvodnju struje i da će obe ponude razmatrati i potom donet odluku na Skupštini opštine.(Jelisaveta Prelčec Dnevnik)

Prigrevčani ulažu u kvalitet života

Tokom proteklih nekoliko godina, a ove intenzivno, u Mesnoj zajednici Prigrevica na nekoliko lokacija su završeni ili su u toku komunalni radovi koji bi Prigrevčanima trebalo da donesu kvalitetnije uslove za svakodnevni život.
Od posebnog značaja je svakako početak izgradnje fekalne kanalizacije niskog pritiska. Posle izgradnje glavnog gravitacionog kolektora i crpne stanice u dužini 1,4 kilometra, za koji je izdvojeno 12 miliona dinara kanalizacija je nastavljena razvlačenjem sekundarne mreže niskog pristiska. U dužini oko 14 kilometara u prvoj fazi su obuhvaćene četiri ulice.
- U ulicama Vasilja Gačeše, Kralja Petra, Stojana Matića i najzad Karađorđevoj ulici, bila bi završena prva faza sekundarne mreže. Nakon toga se mreža fekalne kanalizacije razvlači po utvrđenom planu celim selom i očekujemo da će ovaj posao biti završen do kraja ove godine. Za svih 32 kilometra, koliko je potrebno da se razvuče sekundarne mreže kupljene su potrebne cevi tako da ne bi trebalo biti zastoja - kaže sekretar Mesne zajednice Prigrevica dr Dušan Paskaš i dodaje da je u ovoj godini planirana je i izgradnja objekta kod vodotornja za dohlorisanje vode.
Pored ovog značajnog investicionog zahvata koji se finansira sredstvima mesnog samodoprinosa Prigrevčana od tri odsto i sredstvima opštinskog budžeta, u Mesnoj zajednici su prvi put očišćene i sve divlje deponije.
- Reč je o 10 deponija sa kojih je odneto oko dve hiljade kubika smeća. Neke od tih deponija su godinama stvarane i to čak i u samom centru grada. Tako je, na primer, uklonjena divlja deponija preko puta zgrade mesne zajednice koja je stvorena pre više godina. Na tom mestu smo postavili ogradu prema ulici i biće napravljen parking prostor -objašnjava dr Paskaš i dodaje da su deponije očišćene u sklopu velike akcije uklanjanja deponija i u selima opštine. Za ove potrebe iz budžeta je izdvojeno 800.000 dinara. U nekoj narednoj fazi se očekuje zaštita mesta deponija stubićima i informativnim tablama.
Spomen biblioteka je takođe dobila sasvim novi, lepši izgled, posle postavljanja novih kandelabra ispred zgrade biblioteke.
- Postavljeno je šest kandelabra i osvetljenje na samoj zgradi. Sada ovo mesto, koje je ranije preko noći, postajalo ruglo, postalo izglednije, osvetljenije i urednije - kaže Janko Čubrilo iz mesne zajednice Prigrevica. Inače, u mesnoj zajednici Prigrevica, navode da će Spomen biblioteka biti upotpunjena i zavičajnim muzejom, jer se planira dogradnja prostora za etno muzej koji je sada smešten u podrumskim prostorijama zgrade mesne zajednice. Za ovu planiranu investiciju je napravljen idejni projekat izgleda budućeg zavičajnog muzeja.
U sklopu rekonstrukcije i uređenja centra Prigrevice uređen je parking prostor ispred objekta restorana i uređen prostor na Trgu heroja. Na novi parking prostor je stavljeno 400 kvadratnih metara kocke i sa produžetkom ovog parkinga u centru, koji je ranije napravljen, sada je za centar sa oklonim parkinzima sasvim dovoljno prostora za auta. Uz ranije postavljene kandelabre centar Prigrevice dobio je urbanu vizuru.
Velika akcija sadnje drveća na potezu kod mosta i Čičova prema Staparu je završena.
- U dužini od tri kilometra zasađen je sibirski brest u tri reda. Akcija ozelenjavanja je izvedene u planiranom roku uz pomoć organizovanih javnih radova - kaže Čubrilo.
Osim toga on navodi da su očišćeni propusti atmosferskih kanala na nekoliko mesta i ozidana četiri prelaza. Na mesnom groblju u Prigrevici ove godine su se takođe vodili radovi na uređenju, pre svega, zelenih površina.
- Na mestu memorijalnog kompleksa Podunavskim Švabama, zasađeno je 22 pituje. Uz deo pešačke staze, na ulazu u groblje je zasađena prirodna ograda - navodi Paskaš.
Recimo za kraj, da je povodom uređenja Memorijalnog kompleksa, nedavno jedna grupa Podunavskih Švaba, na čelu sela prigrevačkim dobortvorom, industrijalcem iz Nemačke, bivšim Prigrevičaninom Ernstom Jegerom, izrazila veliko zadovoljstvo što je Memorijalni kompleks u Prigrevici, dobio izgled, kako je rekao „najlepši od svih memorijalnih kompleksa Švabama u Vojvodini”.(Jelisaveta Prelčec Dnevnik)